Često se pitamo šta će se dogoditi sa onima koji su se teško ogrešili o druge ljude. Biće im dato vreme. U budućim životima moraće da savladaju mnoge prepreke i da žive u veoma teškim uslovima. Recimo, moraće da trpe istu onakvu nepravdu, bolesti ili sakaćenja kakve su naneli drugima. Samo na taj način duša će biti očišćena, a duh obogaćen saznanjima. Oni koji su mnogima naneli veliki bol neće imati pristupa ni u niže sfere, već u takve koje ovde na zemlji nazivamo paklenim, ali iz kojih, posle određenog vremena, mogu da krenu putem uspona. Važno je da promene način razmišljanja i da shvate u čemu greše.
Svakoj duši pružena je mogućnost da radi na onom nivou na koji je svojim razvojem dospela, kako bi okajala što veći broj karmi i shvatila u čemu je grešila. Po prelasku na onaj svet razvoj svakog pojedinca je različit i zavisi od stanja svesti. Za snažnu dušu to predstavlja radostan rad. To je stupanj u kojem neke religije govore o čistilištu.
Kada na onaj svet stigne jedan častan čovek, obično mu se dodeli neko vreme da se odmori, da mu se objasni nova sredina, da se prilagodi. Ponekad prođu godine dok ne bude pozvan pred božiji sud.
Materijalistički orijentisane duše koje poriču mogućnost postojanja života posle smrti, tonu u duboki san koji može veoma dugo da potraje, ponekad i stolećima. Ali, one se i u snu ‘regenerišu’ i leče. Posle takvog sna spremnije su da rade na svom razvoju.
Još niže osobe su one jakih emocija – pune mržnje i slavoljublja – koji ih vuku ka zemlji. One žive od vitalnosti živih ljudi. Njihov je cilj da se što pre otelotvore. Ponekad im to i uspe, pa svojim novim roditeljima donose novi život u kojem nastavljaju sa svojim starim načinom života, čak ne uviđajući da su mrtve. Mora doći do jakog potresa da bi se potrudile i iz astrala krenule dalje.