Pesnici, u svoj svojoj ludosti, nisu nimalo usamljeni. Ni slikari baš ne zaostaju mnogo za njima. A kada treba da se napravi neki prelaz sa pesnika na slikare, onda je najbolji primer Vilijem Blejk (1757-1827). Slično našem Đuri Jakšiću, ovaj neobični Englez je od prirode bio bogato nadaren.
Podjednako je bio uspešan i kao slikar i kao pesnik. Ipak, za života je smatran ludim. Možda zato što je javno hvalio ljubavnu slobodu i kako se pričalo, pokušavao da svoju ženu privoli da u kuću primi njegovu ljubavnicu.
O Vinsentu Van Gogu (1853-1890, slika desno) ne treba trošiti mnogo reči. On je možda, bez sumnje, najslavniji duševni bolesnik.
Sava Šumanović (1896-1942) bolovao je od paranoidne šizofrenije. Prvi znaci duševnog oboljenja primećeni su 1927. godine, da bi već februara 1928. Sava doživeo nervni slom. Period od 1929-1931. karakteriše njegovo izuzetno pogoršano zdravstveno stanje.Na kraju, Šumanović se 1932. godine konačno vratio u Šid, gde živi povučeno i intenzivno slika.
Edvard Munk (1863-1944) imao je psihičkih problema, a pretrpeo je i težak nervni slom. Možda čuvena slika ‘Krik’ verno prikazuje njegovu bolest.
Francuski slikar Moris Utrilo (1883-1955, slika desno) slikarski je zanat ispekao kao samouk. Naime, on se slikanjem bavio kao terapijom na klinikama, pri lečenju od nervnog rastrojstva. Interesantna je jedna ocena njegovog stvaralaštva: ‘Mimo svih slikarskih smerova i strujanja, Utrilo izgrađuje svoj poseban doživljaj ambijenta, u kojem se stvarnost pretapa u senzibilnu viziju smirenosti i tišine’. Tako je tišina stizala na platno – iz bure u duši.