Detektor laži se mnogo koristi, ponekad i zloupotrebljava. Ali, jedno je sigurno: može veoma lepo da posluži ozbiljnim i iskrenim istraživačima. Sedamdesetih godina XX veka Klif Bakster je, uz pomoć poligrafa vršio neke eksperimente na biljkama, verujući da one imaju nervni sistem koji može da reaguje na jake uticaje spolja. I dobio je izuzetne rezultate.
Danas je u svetu proveravanje zaposlenih i kandidata za prijem u radni odnos, uz pomoć detektora laži, veoma uobičajeno među trgovcima koji obrću velike količine para i u firmama gde je veliki protok radne snage. Ali, testovi koje izvode privatni poligrafisti veoma su smnjivi, naročito u odnosu na one koje sprovode stručnjaci vlade.
Takozvani komercijalni test traje 15-20 minuta, dok politički i sudski – čak i više časova. Privatni operateri uzgred koriste i vokalni analizator i postoje mnoga udruženja za otkrivanje laži preko glasa, čak i telefonom, koji na tom poslu zgrću ogromne pare. Danas u detektori posebno cenjeni među vlasti kako bi se lakše ‘nanjušili oni koji predstavljaju pretnju vlasti, nacionalnoj bezbednsoti ili su špijuni i saradnici špijuna iz inostranstva’.
Oni koji su protiv upotrebe detektora laži, kažu: ‘Ako, na primer, među hiljadama službenika postoji zasigurno jedan ‘grešnik’ i ako je preciznost aparata 95 odsto, mada to nije potvrđeno, onda bi bilo bar pedeset nevino optuženih na svakog otkrivenog prestupnika.